Stari satovi izvrsne kvalitete

Iako se najkvalitetniji satovi vežu uz Švicarsku, znam i da je i Italija imala svoje prste u sredini. Mislim da su Talijani kupovali satove od Švicaraca i prodavali ih nama, glavno tržište za to je bio Trst.

Kvalitetni satovi su se iz Trsta širili po cijeloj Jugoslaviji. Puno se prodavalo na crnom tržištu, jer je sat više bio posvećen vodećim ljudima, jer si je dobru “Darwilku” mogao priuštiti samo netko tko je bio na vodećim pozicijama. Raspadom Jugoslavije cijela ekonomija je otišla u pad i sve što je s njom povezano. Sada pokušavaju te stvari ponovno oživjeti, a satovi su dio te priče jer je to tada imalo simbolično značenje. Vrlo je zanimljivo koliko malo podataka ima o ovom satu, kao da je ovaj sat svojevrsni tabu.

Stari satovi izvrsne kvalitete

Ne znam da li moje kolege drugi ljudi pitaju ima li još Darwila da se kupi. Obično su se Darwil satovi kupovali u zvaničnim prodavaonicama, parfumerijama, ili su ih uzeli kod nekog urara. Kad odu u Trst po traperice i kavu, obično dođu na Ponto Rosu, pa vide na kutijama da ljudi preprodaju Darwile, i tako su se ti satovi kupovali. Puno ljudi iz Valjeva je odlazilo tamo. Kažu da je Ponto Rosa tržnica bila puna satova. U Valjevu je firma Strela poklanjala Omege. Popravljali smo tad mnogo Omega, i kad mi dođe netko u radnju sa Omegom, ja ga pitam, jel Strela firma? U pravilu je tako. Onda pitam da li je za 10 godina ili za koliko hiljada kilometara? 

Mnogi ti satovi imali su mehanizme za otkucavanje točnog broja sati. Koristili su sustav nazvan brojanje udaraca kotača, koji se temelji na zupčaniku s urezima u sve većim intervalima oko ruba. Kad mjeritelj vlaka dosegne točnu točku, podiže udarni vlak. Kotačić za brojanje zupčanik ima osovinski kotačić koji oko sebe ima klinove u jednakim razmacima koji podižu i otpuštaju čekić, neprestano udarajući dok vlak ne padne natrag u sljedeći usjek brojačkog kotača. Upravo zato su ti satovi bili izvrsne kvalitete.


Ženski i muški satovi kakvi su popularni danas

Ako niste malo ulazili u tu temu dublje kao ja, onda sigurno niste svjesni kako se uloga koji su imali ženski i muški satovi nekada vrlo jako promijenila do današnjih dana.

Ženski i muški satovi kakvi su popularni danas

Nekada je bilo interesantno da sat bude što tanji, a danas je to sve veliko, neki ženski i muški satovi vas čak mogu i povrijediti. Što se tiče cijene, različiti su zahtjevi. Imate ljude koji traže sat za 200 do 300 kuna maksimalno, imate one koji traže sat za 2000 do 3000 kuna, a imate i one koji traže sat čak i preko 20 000 kuna. Najviše ima ovih iz srednje klase i ove jeftine varijante.

Dame vole da mijenjaju satove, da imaju po 10 satova, ali isto tako vole imati i kvalitetan sat. Muškarci isto tako vole malo glomaznije satove. Omladina koja nije u mogućnosti kupiti nešto skupo, voli jeftinije satove, ali da lijepo izgledaju. Ovi stabilniji vole da je to nešto kvalitetno i oni uglavnom pitaju šta uzeti. Traže preporuku.

Rangovi u koje možete podijeliti ljude su postojali i prije kao što postoje i danas. Kod nas je u Sarajevu bila radnja u kojoj su se prodavali ženski i muški satovi koji su koštali po nekoliko tisuća Eura, međutim naše tržište to slabo podnosi, ne znam da li još uvijek postoje. Kod nas morate imati prosječan sat.

A ovi jeftiniji ženski i muški satovi, mi to u svojoj radnji ne želimo prodavati, to je roba s placa kako se kaže s kojom mi ne želimo imati doticaja. Što se tiče potrošnje, u socijalizmu je bilo malo više srednjeg staleža. Srednji stalež i radnička klasa je mogla sebi priuštiti dobar sat za ono vrijeme. Danas imate 10% onih koji su izuzetno bogati, onda imate srednji stalež koji mora paziti na financije i ove koji nemaju ništa, kod njih su popularni ovi ženski i muški satovi s placa.


Koji satovi za djecu su bolji izbor – analogni ili digitalni?

Iako smo nekako već kroz niz diskusija zaključili da su analogni satovi za djecu bolji izbor za početak, digitalni satovi za djecu su se nekako nametnuli u moderno vrijeme sami po sebi.

Nemojte stoga dvoumiti, digitalni satovi za djecu su još jedan fantastičan izbor! Postoji niz zvjezdanih opcija koje možete izabrati. Ne samo da će ovi satovi omogućiti vašem djetetu da odredi vrijeme, već mnogi pružaju i dodatne značajke, kao što su prikaz datuma i praćenje vremena.

Koji satovi za djecu su bolji izbor – analogni ili digitalni?

 

CakCity dječji digitalni sat za slobodno vrijeme

CakCity dječji satovi su digitalni sportski satovi za djecu za slobodno vrijeme. Ovaj digitalni sat za slobodno vrijeme iz CakCityja odlična je opcija! Sa sportskim dizajnom, ovaj sat dostupan je u četiri različite boje. Ovaj digitalni sat ima budilicu, štopericu, kalendar i još mnogo toga. Ne samo da je ovaj sat udoban za nošenje, već je i vodootporan. Za djecu od tri do dvanaest godina ovo bi mogao biti savršen sat!

 

CakCity vodootporni LED dječji sat

Kamuflažni LED sportski dječji sat, vodootporni digitalni elektronički vojni ručni satovi za djecu sa silikonskom trakom, alarmom, štopericom. Ovaj vodootporni LED dječji sat iz CakCitya još je jedan izvrstan digitalni sat koji treba uzeti u obzir. Ovaj također ima sportski dizajn, s nevjerojatnih četrnaest stilova između kojih možete birati. Ovaj sat je otporan na udarce i vodootporan. Ovaj sat također ima budilicu, kalendar, štopericu i još mnogo toga. Iz više od 2000 recenzija, ovaj sat ima ocjenu 4,4/5.

 

Casio Unisex digitalni sat

Casio satovi za djecu su ostali osnovni kada su satovi u pitanju. Ovo je izvrstan Casio digitalni sat za razmatranje, a roditelji ga često biraju jer su i sami nekad imali iskustvo sa ovom markom. Ovaj sat ima alarm, odbrojavanje vremena i štopericu. Ovaj sat je također vodootporan. Iz više od 1600 recenzija, ovaj sat je ocijenjen ocjenom 4,7/5.


Kada je pravo vrijeme da se dječji satovi uvedu u život vaše djece?

Kako i kada djetetu kupiti sat jedna je od velikih dilema na koje svi roditelji potraže odgovor prije ili kasnije. Danas su dječji satovi u svim verzijama i varijantama kao i satovi za odrasle, tako da je nakon odluke kada kupiti sat velika odluka i na tome kakav sat kupiti svome djetetu.

Koliko ste imali godina kada ste počeli nositi svog pratitelja za mjerenje vremena? Sjećate li se tko vam ga je dao? Koje je boje bilo? Prvi sat može biti prilično velika stvar za svako dijete, jer se čini kao simboličan prijelaz u odraslu dob. Možda se malo te simbolike koju dječji satovi nose danas i izgubilo, u vrijeme pametnih telefona kada je činjenica dobitka prvog mobitela važnija od bilo čega drugoga.

Kada je pravo vrijeme da se dječji satovi uvedu u život vaše djece?

Ipak, sada je vaš red da svojim mališanima poklonite prvi sat. Kako biste osposobili mlađe generacije da cijene svestranost ručnih satova, svoju zahvalnost za kvalitetne satove možete podijeliti sa svojom djecom. Bilo da se radi o vlastitoj djeci, mlađoj braći i sestrama, nećakinjama ili nećacima, kada se kupuju dječji satovi na neke stvari ipak treba obratiti posebnu pažnju.

Pronalaženje pravog vremena kada dječji satovi postaju prikladni je ključna stvar. Ako je prerano, dijete neće cijeniti to i možda će čak postojati određena frustracija što ne zna dovoljno dobro čitati sat. Koja je savršena dob za djetetov prvi sat? Obično se podudara s vremenom kada uče čitati satove i počinju razumjeti koncept vremena. Vrijeme počinje postajati manje apstraktno oko 5. godine, kada učenici vrtića počinju komunicirati s kalendarima i satovima u učionici. Međutim, iako počinju shvaćati sate, minute i sekunde, djeca često ne savladaju čitanje analognog sata do oko 7 ili 8 godine. Bilo koje vrijeme nakon njihovog petog rođendana obično je dobro vrijeme da se uvedu dječji satovi u živote djece, ali nema ništa loše u tome da ih pokrenete još ranije.


Žene i ženski satovi

Definitivno nas žene je jako teško razumjeti s muškog stajališta. Stalno smo nešto nezadovoljne, često dramatiziramo oko sitnica i osjetljive smo na takve detalje, da je i nama to ponekad teško za razumjeti. Koja je to crtica u našem umu koja nas tako čini osjetljivima na nijanse osmjeha, riječi, kroja i broja da mi je samo znati… No, nijedna žena to ne može u sročiti u jednoj rečenici. Prije svega ovisi o našim godinama, zatim o ljubavnom statusu, odnosno jesmo li u vezi ili u braku ili smo već osnovale obitelj.

Zatim je tu dodatna varijabla posao. Jesmo li zadovoljne poslom kojeg radimo ili smo stvorile same sebi neki posao. To je tako važno za nas.  Iznad svega nam je važno je li osoba koja je s nama u vezi pažljiva prema nama ili privržena. Sad probajte samo zamisliti koliko je teško odabrati primjerice sat samoj sebi? Pa to je cijeli proces, zadatak i misija. Ti ženski satovi se moraju odabrati!

Nedugo sam srela jednu jako dobru prijateljicu s kojom me povezuje zajednički sport, no nismo se vidjele 20 godina, ali kao da nije prošlo niti tjedan dana. A najsmiješnije od svega je bilo što i ona i ja imamo iste satove. Kako li samo ženski satovi određuju nas žene.  Nama je to simbol samostalnosti i znak naše ljubavi prema samoj sebi.

Naime, obje ronimo i naši ženski satovi su morski satovi. Obje ih imamo već 20-tak godina i stavljamo ih na ruku u svim značajnijim situacijama u privatno vrijeme i obavezno na poslu. Ti ženski satovi određuju za one znatiželjne poglede našu sortu, karakter i interes. 

Čim netko ugleda što nosimo na ruci odmah znaju čime se bavimo. Stoga naši ženski satovi pronicljivom umu mogu svašta ispričati. Možda neće točno znati koliko smo uspješne u tom sportu ili životu općenito, ali znati će da je to naša prava ljubav…


Kao uraru muški sat mi je svetinja

Ja sam urar više od 40 godina, a ako ćemo uzeti u obzir i školu, onda se time bavim i duže. Godine 1969. sam krenuo na taj zanat, bio sam 3 godine na tom zanatu, a poslije toga sam kod istog majstora radio još dvije godine, a onda sam imao jednu malu pauzu, iako sam i tada radio privatno u Rijeci. Zato vam je valjda jasno zašto je muški sat meni sad već u krvi.

Kad sam se vratio iz Rijeke, otvorio sam svoju radnju u Ključu, gdje sam radio nekih 10-ak godina dok nas rat nije pomjerio. I mene je pomjerio u Doboj, gdje sam otvorio svoju malu radnjicu. Tu radim već nekih 24 godine i muški sat mi je svaki dan u fokusu posla. 

Godine 1969. je počeo moj zanat, to je bilo u vrijeme Jugoslavije kada je postojala Škola učenika u privredi i tu su bili zanati. U to mjesto su dolazili iz Banja Luke, Sarajeva, a zanati su bili za urara, frizera, automehaničara, autolakirera – svi zanati su bili zastupljeni u tim centrima. Moj zanat, urar, je bio rijedak, i onda sam ja morao da nađem sebi privatnog majstora kod kojeg sam išao na praksu. Prvi pravi muški sat sam vidio tek kod majstora.

Kod nas je bio jedan Miroslav iz Prijedora, taj urar je bio u Ključu tako da sam ja jedan dan išao u školu, a jedan dan na praksu i to je trajalo 3 godine, a onda sam još dvije godine, 1973. godine  bio kod njega, radio sam u radnji. Kod njega sam i prvi muški sat rastavio i opet sastavio.

Godine 1975. sam otišao u Rijeku, radio sam malo u jednoj firmi koja se zvala “Sigurnost”, a onda sam išao malo do Trsta, kupovao sam dijelove, alate, pincete, lupe i te stvari, pripremao sam se da jednog dana otvorim svoju radnju i da mi muški sat bude opet glavna stvar u radnom danu.


Kad su satovi stvar kolekcionarstva

Netko skuplja salvete, netko poštanske marke, a netko ljubavne afere – za mene su satovi to što me zanima i moja kolekcija nastaje malo po malo već proteklih 15 godina.

Nalaze se tu različiti satovi, a imam 3 svoja Darwil sata. Jedan koji mi je posebno drag je Darwil koji sam kupio od prijatelja u osnovnoj školi. Nikad nisam volio pozlaćeni Darwil, nego uvijek u bijeloj boji.

I još jedan sat mi je posebno drag,  njega sam uzeo od prijatelja, koji je i automatik, i ima dan i datum, i dan piše ČET, što znači četvrtak. Dan je rađen na našem jeziku što je pokazatelj da su ti satovi bili rađeni ciljano za naše tržište. On ima i gravuru na stražnjoj strani, piše posebna posveta. Sat je od prijatelja, i naslijedio ga je od oca.

Druga dva sata sam kupio na sajmovima antikviteta. Platio sam ih otprilike 20-30 Eur. Ovi moji satovi nisu u nekom ekstremno dobrom stanju, jer su prije toga bili nošeni, a ja sam ih nosio i nisam ih nešto mnogo čuvao.

Darwil je kao i mnogi satovi iz tog vremena imao jednu malu manu, a to je kućište koje je bilo rađeno od kroma, odnosno od mesinga pa je bilo kromirano. Od nošenja na ruci, kiselina od znoja ga je nagrizala i onda su ti satovi izgledali istrošeno jer su se ta kućišta ljuštila.

Darwil od mog susjeda je izgleda rađen od čelika, piše na poklopcu da je stainless steel, što znači da je sve od čelika. Ranije je bio poklopac uvijek od čelika, da ne bi hrđao, ali kućište sata je bilo od mesinga. To je bilo čak i kod Omikrona, i kod Marvina i kod većine proizvođača su tad satovi imali mesingana kućišta. Jedino proizvođači kao što su Omega i Longines nisu imali ta jeftinija kućišta.