Kad su satovi stvar kolekcionarstva

Netko skuplja salvete, netko poštanske marke, a netko ljubavne afere – za mene su satovi to što me zanima i moja kolekcija nastaje malo po malo već proteklih 15 godina.

Nalaze se tu različiti satovi, a imam 3 svoja Darwil sata. Jedan koji mi je posebno drag je Darwil koji sam kupio od prijatelja u osnovnoj školi. Nikad nisam volio pozlaćeni Darwil, nego uvijek u bijeloj boji.

I još jedan sat mi je posebno drag,  njega sam uzeo od prijatelja, koji je i automatik, i ima dan i datum, i dan piše ČET, što znači četvrtak. Dan je rađen na našem jeziku što je pokazatelj da su ti satovi bili rađeni ciljano za naše tržište. On ima i gravuru na stražnjoj strani, piše posebna posveta. Sat je od prijatelja, i naslijedio ga je od oca.

Druga dva sata sam kupio na sajmovima antikviteta. Platio sam ih otprilike 20-30 Eur. Ovi moji satovi nisu u nekom ekstremno dobrom stanju, jer su prije toga bili nošeni, a ja sam ih nosio i nisam ih nešto mnogo čuvao.

Darwil je kao i mnogi satovi iz tog vremena imao jednu malu manu, a to je kućište koje je bilo rađeno od kroma, odnosno od mesinga pa je bilo kromirano. Od nošenja na ruci, kiselina od znoja ga je nagrizala i onda su ti satovi izgledali istrošeno jer su se ta kućišta ljuštila.

Darwil od mog susjeda je izgleda rađen od čelika, piše na poklopcu da je stainless steel, što znači da je sve od čelika. Ranije je bio poklopac uvijek od čelika, da ne bi hrđao, ali kućište sata je bilo od mesinga. To je bilo čak i kod Omikrona, i kod Marvina i kod većine proizvođača su tad satovi imali mesingana kućišta. Jedino proizvođači kao što su Omega i Longines nisu imali ta jeftinija kućišta.

Odgovori