Iako se najkvalitetniji satovi vežu uz Švicarsku, znam i da je i Italija imala svoje prste u sredini. Mislim da su Talijani kupovali satove od Švicaraca i prodavali ih nama, glavno tržište za to je bio Trst.

Kvalitetni satovi su se iz Trsta širili po cijeloj Jugoslaviji. Puno se prodavalo na crnom tržištu, jer je sat više bio posvećen vodećim ljudima, jer si je dobru “Darwilku” mogao priuštiti samo netko tko je bio na vodećim pozicijama. Raspadom Jugoslavije cijela ekonomija je otišla u pad i sve što je s njom povezano. Sada pokušavaju te stvari ponovno oživjeti, a satovi su dio te priče jer je to tada imalo simbolično značenje. Vrlo je zanimljivo koliko malo podataka ima o ovom satu, kao da je ovaj sat svojevrsni tabu.

Ne znam da li moje kolege drugi ljudi pitaju ima li još Darwila da se kupi. Obično su se Darwil satovi kupovali u zvaničnim prodavaonicama, parfumerijama, ili su ih uzeli kod nekog urara. Kad odu u Trst po traperice i kavu, obično dođu na Ponto Rosu, pa vide na kutijama da ljudi preprodaju Darwile, i tako su se ti satovi kupovali. Puno ljudi iz Valjeva je odlazilo tamo. Kažu da je Ponto Rosa tržnica bila puna satova. U Valjevu je firma Strela poklanjala Omege. Popravljali smo tad mnogo Omega, i kad mi dođe netko u radnju sa Omegom, ja ga pitam, jel Strela firma? U pravilu je tako. Onda pitam da li je za 10 godina ili za koliko hiljada kilometara? 

Mnogi ti satovi imali su mehanizme za otkucavanje točnog broja sati. Koristili su sustav nazvan brojanje udaraca kotača, koji se temelji na zupčaniku s urezima u sve većim intervalima oko ruba. Kad mjeritelj vlaka dosegne točnu točku, podiže udarni vlak. Kotačić za brojanje zupčanik ima osovinski kotačić koji oko sebe ima klinove u jednakim razmacima koji podižu i otpuštaju čekić, neprestano udarajući dok vlak ne padne natrag u sljedeći usjek brojačkog kotača. Upravo zato su ti satovi bili izvrsne kvalitete.