Stari satovi izvrsne kvalitete

Iako se najkvalitetniji satovi vežu uz Švicarsku, znam i da je i Italija imala svoje prste u sredini. Mislim da su Talijani kupovali satove od Švicaraca i prodavali ih nama, glavno tržište za to je bio Trst.

Kvalitetni satovi su se iz Trsta širili po cijeloj Jugoslaviji. Puno se prodavalo na crnom tržištu, jer je sat više bio posvećen vodećim ljudima, jer si je dobru “Darwilku” mogao priuštiti samo netko tko je bio na vodećim pozicijama. Raspadom Jugoslavije cijela ekonomija je otišla u pad i sve što je s njom povezano. Sada pokušavaju te stvari ponovno oživjeti, a satovi su dio te priče jer je to tada imalo simbolično značenje. Vrlo je zanimljivo koliko malo podataka ima o ovom satu, kao da je ovaj sat svojevrsni tabu.

Stari satovi izvrsne kvalitete

Ne znam da li moje kolege drugi ljudi pitaju ima li još Darwila da se kupi. Obično su se Darwil satovi kupovali u zvaničnim prodavaonicama, parfumerijama, ili su ih uzeli kod nekog urara. Kad odu u Trst po traperice i kavu, obično dođu na Ponto Rosu, pa vide na kutijama da ljudi preprodaju Darwile, i tako su se ti satovi kupovali. Puno ljudi iz Valjeva je odlazilo tamo. Kažu da je Ponto Rosa tržnica bila puna satova. U Valjevu je firma Strela poklanjala Omege. Popravljali smo tad mnogo Omega, i kad mi dođe netko u radnju sa Omegom, ja ga pitam, jel Strela firma? U pravilu je tako. Onda pitam da li je za 10 godina ili za koliko hiljada kilometara? 

Mnogi ti satovi imali su mehanizme za otkucavanje točnog broja sati. Koristili su sustav nazvan brojanje udaraca kotača, koji se temelji na zupčaniku s urezima u sve većim intervalima oko ruba. Kad mjeritelj vlaka dosegne točnu točku, podiže udarni vlak. Kotačić za brojanje zupčanik ima osovinski kotačić koji oko sebe ima klinove u jednakim razmacima koji podižu i otpuštaju čekić, neprestano udarajući dok vlak ne padne natrag u sljedeći usjek brojačkog kotača. Upravo zato su ti satovi bili izvrsne kvalitete.


Kad su satovi stvar kolekcionarstva

Netko skuplja salvete, netko poštanske marke, a netko ljubavne afere – za mene su satovi to što me zanima i moja kolekcija nastaje malo po malo već proteklih 15 godina.

Nalaze se tu različiti satovi, a imam 3 svoja Darwil sata. Jedan koji mi je posebno drag je Darwil koji sam kupio od prijatelja u osnovnoj školi. Nikad nisam volio pozlaćeni Darwil, nego uvijek u bijeloj boji.

I još jedan sat mi je posebno drag,  njega sam uzeo od prijatelja, koji je i automatik, i ima dan i datum, i dan piše ČET, što znači četvrtak. Dan je rađen na našem jeziku što je pokazatelj da su ti satovi bili rađeni ciljano za naše tržište. On ima i gravuru na stražnjoj strani, piše posebna posveta. Sat je od prijatelja, i naslijedio ga je od oca.

Druga dva sata sam kupio na sajmovima antikviteta. Platio sam ih otprilike 20-30 Eur. Ovi moji satovi nisu u nekom ekstremno dobrom stanju, jer su prije toga bili nošeni, a ja sam ih nosio i nisam ih nešto mnogo čuvao.

Darwil je kao i mnogi satovi iz tog vremena imao jednu malu manu, a to je kućište koje je bilo rađeno od kroma, odnosno od mesinga pa je bilo kromirano. Od nošenja na ruci, kiselina od znoja ga je nagrizala i onda su ti satovi izgledali istrošeno jer su se ta kućišta ljuštila.

Darwil od mog susjeda je izgleda rađen od čelika, piše na poklopcu da je stainless steel, što znači da je sve od čelika. Ranije je bio poklopac uvijek od čelika, da ne bi hrđao, ali kućište sata je bilo od mesinga. To je bilo čak i kod Omikrona, i kod Marvina i kod većine proizvođača su tad satovi imali mesingana kućišta. Jedino proizvođači kao što su Omega i Longines nisu imali ta jeftinija kućišta.