Ako niste malo ulazili u tu temu dublje kao ja, onda sigurno niste svjesni kako se uloga koji su imali ženski i muški satovi nekada vrlo jako promijenila do današnjih dana.

Nekada je bilo interesantno da sat bude što tanji, a danas je to sve veliko, neki ženski i muški satovi vas čak mogu i povrijediti. Što se tiče cijene, različiti su zahtjevi. Imate ljude koji traže sat za 200 do 300 kuna maksimalno, imate one koji traže sat za 2000 do 3000 kuna, a imate i one koji traže sat čak i preko 20 000 kuna. Najviše ima ovih iz srednje klase i ove jeftine varijante.

Dame vole da mijenjaju satove, da imaju po 10 satova, ali isto tako vole imati i kvalitetan sat. Muškarci isto tako vole malo glomaznije satove. Omladina koja nije u mogućnosti kupiti nešto skupo, voli jeftinije satove, ali da lijepo izgledaju. Ovi stabilniji vole da je to nešto kvalitetno i oni uglavnom pitaju šta uzeti. Traže preporuku.

Rangovi u koje možete podijeliti ljude su postojali i prije kao što postoje i danas. Kod nas je u Sarajevu bila radnja u kojoj su se prodavali ženski i muški satovi koji su koštali po nekoliko tisuća Eura, međutim naše tržište to slabo podnosi, ne znam da li još uvijek postoje. Kod nas morate imati prosječan sat.

A ovi jeftiniji ženski i muški satovi, mi to u svojoj radnji ne želimo prodavati, to je roba s placa kako se kaže s kojom mi ne želimo imati doticaja. Što se tiče potrošnje, u socijalizmu je bilo malo više srednjeg staleža. Srednji stalež i radnička klasa je mogla sebi priuštiti dobar sat za ono vrijeme. Danas imate 10% onih koji su izuzetno bogati, onda imate srednji stalež koji mora paziti na financije i ove koji nemaju ništa, kod njih su popularni ovi ženski i muški satovi s placa.