Bio je petak navečer i nakon dugog tjedna moj suprug i ja odlučili smo da zaslužujemo mali izlazak, pa čak i ako ostajemo kod kuće. Usred našeg razmišljanja o tome što učiniti, sjetila sam se našeg novog TV-a jer je ekran bio kao u kinu. Gledanje filma na kauču zvučalo je kao savršen plan, pa smo zgrabili deke, napravili kokice i pretvorili dnevnu sobu uz taj ekran u vlastito malo kino.

Dok sam prigušivala svjetla, moj muž je upalio TV i obrisao ekran da slučajno ne bude na njemu koja mrljica i pokvari dojam. Ovaj se ekran, sa svojim živim bojama i oštrom rezolucijom, činio gotovo prevelikim za našu dnevnu sobu. Usred rasprave oko toga koji film gledati, oboje smo se nasmijali kad smo shvatili da ćemo vjerojatno više vremena provesti u svađi nego u gledanju. Na kraju smo se odlučili za romantičnu komediju koju smo oboje voljeli.

Film je počeo i bilo je čarobno vidjeti kako ekran oživljava scene. Već uslijed uvodne špice primijetila sam kako je svaki kadar izgledao detaljno, kao da likovi glume točno ispred nas. Moj suprug, oduvijek zaljubljenik u tehnologiju, stalno je zaustavljao film kako bi se divio kvaliteti ekrana. Tvrdio je da je to bilo gotovo kao gledanje u kino dvorani, iako je dodatna udobnost našeg kauča to učinila još boljim.

Na pola filma zatekli smo se kako se toliko smijemo da su nam suze potekle niz lice. Usred sveg veselja, moj suprug je posegnuo za kokicama i slučajno prevrnuo zdjelu, poslavši zrna na sve strane. Između čišćenja i nastavka filma, nismo se mogli prestati smijati zbog nesreće.

Do trenutka kad se pojavila odjavna špica, oboje smo bili ušuškani, osjećajući zahvalnost za ovu jednostavnu, ali posebnu noć. Usred životnog kaosa, veliki ekran pretvorio je našu običnu večer u nezaboravno iskustvo. Zato je ta večer bila samo jedna u nizu mnogih koje smo na ovakav način provodili zajedno.